Dok danas kucamo na vrata Evrope, zaboravljamo da smo je branili u najvećim i najsudbonosnijim bitkama u povijesti Starog kontinenta i Sredozemlja, a time je u isto vrijeme i stvarali, naglasio je don Anton Belan u nadahnutoj besjedi u svetoj misi Pobožnost Svete krunice, održanoj na blagdan Gospe od Ružarija, 7. oktobra u kotorskoj Katedrali u čast poginulih u znamenitoj Lepantskoj bitci 1571. godine.

–Na današnji danprije 488 godina u Korintskom hzalivu dogodila se jedna od najvećih pomorskih bitaka na vesla u povijesti čovječanstva. Sukobili su se, kako pjesnik kaže, „dva strašna simbola, križ i polumjesec“. Ova je bitka ostala zapamćena pod nazivom „Lepantska bitka“. U ono vrijeme ploviti Mediteranom radi moćne vojne osmanske prevlasti, predstavljalo je opsesivni strah od njihove nepobjedivosti. Kod kršćana onodobne Evrope snažno je bilaprisutna izreka rimskog političara i ratnika Pompeja Velikog, koju nam donosi Plutarh: „Nije nužno živjeti, ali je ploviti nužno“. Lepant je najbolja potvrda istinitosti ove izreke, kaže Belan i dodaje da su u sukobu koji je riješen za samo pet sati, učestvovale dvije snažne armade sa ukupno preko 500 brodova i 180 hiljada mornara i ratnika, a bilans je bio: 50 hiljada poginulih i 15 hiljada ranjenih.

– Kotorani i njihova galija „Sv. Tripun“ bilisu u sastavu Mletačke flote od 140 galija.Predvodio ih je Jeronim Bizanti, a na admiralskom brodu Mletačke flote 12 Peraštana od kojisu sedmorica poginuli, čuvalo je mletačku ratnu admiralsku zastavu. Petar Stjepkov Marković iz Perasta bio je pilot na brodu Don Huana od Austrije, glavnokomandujućeg čitave Flote Svete Lige, koji je tada imao samo 25 godina. Kotorska galija i njena posada bili su potpuno uništeni, pa benediktinac Mavro Orbini, 30 godina nakon ove bitke piše: „Kotorani su izginuli svi, ne bez slave svoje i svojega grada“. Ova pobjeda pripisana je zagovoru Blažene Djevice Marije, na čiji je oltar u Napulju Don Huan nakon bitke položio sablju, a Mlečani u Duždovoj palati, na slici koja predstavlja Lepantsku bitku, napisali latinski tekst, koji u prevodu glasi: „Niti hrabrost, niti vojskovođe, niti oružje, već zagovor Bogorodice od krunice bio je uzrok naše pobjede“, objasnio je vrsni poznavalac istorije don Belan.

Misu su pjesmom ukrasili članovi katedralnog zbora, sa kojim je pjevala i Jasminka Lončarević, konzulka Republike Hrvatske u Kotoru. Vijence u čast poginulih kotorskih mornara na komemorativnoj ploči na zidu Palate Bizanti postavili su predstavnici Bokeljske mornarice, Pomorskog muzeja Crne Gore, Hrvatskog građanskog društva i Opštine Kotor.

M.D.P.

---